Marijađud se nalazi u Južnom prekodunavlju, 25 kilometara južno od grada Pečuha, podno planine Tenkes. Sada je gradska četvrt Šikloša. Korijeni glasovite vinove loze ovoga kraja dosežu do rimskoga doba.
Prvi pisani spomen imena Đud/Gyűd datira iz godine 1290. Krajem XVII. stoljeća bilježe se Gospina ukazanja, rađaju se legende, prema kojima je Gospin kip postavljen još prije doseobe Mađara, za vrijeme Slavena, a mjesto je već tada bilo pod zaštitom Majke Božje od izvora. Od 1689.g. svetište je prepušteno na brigu franjevcima.
Sadašnji milosni kip Majke Božje dar je pečuškog biskupa Nesselrode Vilmosa iz godine 1713. Crkva se između 1739. i 1742. preuređuje i dograđuje u baroknom stilu.
Godine 1805. papa Pio V. daje crkvi dozvolu za organiziranje proštenja. Godine 1950. nakon što je tadašnja vlast odredbom ukinula redovnička zvanja, brigu o svetištu od franjevaca preuzimaju svjetovni svećenici, a devedesetih godina se crvka u cijelosti obnavlja.
Godine 2008. Papa Benedikt XVI. dodjeljuje crkvi titulu basilica minor što joj donosi nove mogućnosti za djelomični i potpuni oprost.
