Franjevci su u 1757. g. zapisali brojne legende koje su nastale tjekom 17. stoljeća. Pričali su da je 1006 –e godine Querfurti Brúnó je podigao kapelicu iznad Gospinog kipa slavenskog podrijetla, a g. 1148. je kralj II. Geza dao je sagraditi crkvu pored kapele polazeći u rat protiv Bizanta. Franjevci su zapisali da su za vrijeme obnove crkve 1739. godine pronašli grobnice iz srednjeg vijeka sa grbovima mađarskih i slavonskih plemenitaških obitelji. I ako ove legende nemaju svoje povijesne činjenice, niti je poznata titula i ovlasti crkve u Đudu u srednjem vijeku, no činjenica je da su žitelji reformatorske vjere, naselja iz okolice na blagdan Uzašašća dolazili na ovo mjesto „na sajam djevojaka” da bi pronašli bračnog para za svoje sinove i kćeri pokazuje da je to mjesto u 17. stoljeću i te kako bilo popularno za stanovnike raznih vjeroispovjesti.
Tako se moglo dogoditi da se 1689. godine pored Đudske crkve Gospa ukazala i katoličkim i reformatorskim Mađarima. Tada je tražila da đudska crkva ponovno postane katolička. O svemu tome je franjevački svećenik is Šikloša načinio zapisnik i skupa sa svjedocima je potražio u Sigetvaru austrijskog generala Gabriela Vecchita, koji je 1689. odredio da se đudska crkva pomoću vojničkom intervencijom vrati katolicima.
Za vrijeme kuge 1737-38. godine sve je više vjernika iz okolnih vjernika dolazilo u zavjetnoj procesiji u Đud da bi ih Sv. Djevica spasila od epidemije. Ti su se vjernici poslije epidemije redovito vraćali u svetište.
Zbog mnogih ozdravljenja papa Pio VII. Marijađud službeno proglašava svetištem i dodjeluje mjestu privilegij organiziranja proštenja. Nakon tog postupka prošteničke procesije postaju stalne tjekom cijele godine.
U naredna dva stoljeća, i ako su se mnogo mjenjali običaji odlazaka na proštenje, nije izblijedila čar susreta sa Đudskom Blaženom Djevicom. Prije II. svjetskog rata tradicijske seoske zajednice hodočastile su pješice, kočijama ili vlakom, sadašnje molitve zajednice, obitelji, prijateljska društva potražuju crkvu, a sve njih očarava mir, koji potječe iz nazočnosti milosti. Privilegij proštenja ojačava taj unutarnji mir gradeći na neizmjernoj riznici molitava svetih.
